четвртак, 30. децембар 2010.

Nova Godina

            Radujem se Novoj godini, mojim dragima, poklonima, jelci....Radujem se mome sinu koji peva "Danas nam je divan dan, divan, dan, danas je Nova godina, godina......VIVEO, viveo!!!!"..."Mama, Deda Mraz ce da donese torticu od cokoladice i bananice"........Radujem se sto sam kuci :) Ali ipak...........

           Cini mi se da je ovaj praznik vise nego bilo koji drugi podlozan konzumizmu, trosenju, secenju isuvise drveca, laznim idealima i bespotrebnim moranjima "moram da kupim skup poklon da bih pokazala da imam ono sto nemam, i da jesam ono sto nisam." "Moje dete mora da ima____________" "Ne znam samo kako cu da finansijski izdrzim [ubaci aktuelnu frustraciju] te smo u ovom malom stanu odlucili da ce ovaj praznik biti hand-made.......

ukrasi za jelkicu su pravljeni od starih dzempera......imamo pticice, pahuljice, i jednu zvezdu.........



a takodje i carape za deda Mraza.........


 a i vencic.............




          Bitno mi je da se moje dete raduje, da zajedno pravimo, izmisljamo, primamo i darujemo.. Bio bi kraj sveta kada bi ogranicili svoje sposobnosti novcem! Nisu potrebne pare da bi se poklanjalo, potrebna je masta, i zelja, i rad......mozemo poklonitoi i karte za pozoriste (Narodno je 500 din za drugu galeriju), sa ljubavlju spremljenu hranu kao na primer:

kolace za Deda Mraza: Sipaju se sastojsci za kolac u teglu koja se lepo upakuje i na kojoj se napise uputstvo, npr. umutite 2 jajeta sa 100 g putera i izrucite sadrzaj tegle. Sve promesajte i pecite na 200 stepeni :)


 

Isto tako u teglu mozete smestiti parcice rucno pravljene cokolade, ovaj recept je fenomenalan i dali smo ovakve tegle Daretovim vaspitacicama i pedijatru.....


           Ideja je zaista mnogo..........U svakom slucaju mnogo je bolje kupovati od pojedinaca koji sami prave svoje proizvode (rucno pravljeni sapuni, mesavine cajeva, ulja za masazu, krpene i drvene igracke) nego davati novac multi nacionalnim kompanijama. Uvek polazim od toga da je dete ono sto ga okruzuje....iz okoline upija, uci i raste....okruzimo nasu decu pozitivnim stavom prema novcu, prirodnim materijalima, osmesima, hranom spravljenom od nule.............nikome praznici nisu lepsi nego deci....izadjimo sa njima, sankajmo se, pravimo Sneska, radimo i ucimo sa njima.....deca su nam divna......zaista jesu......a sada cu da prekinem da pisem jer praznicna atmosfera utice i na mene pa se zacas raznezim.....za kraj evo par prikladnih Novogodisnjih poklona koje smo cudom cudnim uspeli da napravimo na vreme ....


      Ovo je Natalijina bozicna haljinica sa odgovarajucim papucicama. Napravljena je od petrojel zelenog kasmira i italijanske vune, a ukrasenama belim bozicnim zvezdama.......

................a ovo je cebence za malu, malu bebu koje ce ona moci da pipka, i cupka, i gricka posto je napravljeno od najrazlicitijih materijala, te stimulise detetovu motoriku i cula......Dar je hteo da puzi po njemu i da se igra sa skrivenim dzepicima i dugmicima, pa je bilo stavr izvrsne strateske vestine i manevrisanja odvojiti ga od gore pomenutog cebenceta....

                Zelim vam svima divnu Novu godinu!!!!!!Zdravlja i dece vise od svega drugoga. Drzimo se pravih vrednosti i jedni drugih !!!!!!!!!!!! Od srca vam zelim 100 cuda u Novoj godini...................

четвртак, 23. децембар 2010.

platnene pelene ili kako smo ih mi koristili

             Nikada nisam uzela u obzir bilo koje druge pelene osim Pampersa. Uvek sam mislila da bez obzira na sve, to je nesto sto MORA da se priusti detetu, kao i druge stvari koje dete MORA da ima.....ali moje dete se rodilo u Indijskom selu gde nije bilo pampersa, gde deca uopste i nisu koristila pelene, no ja ubedjena u ispravnost i moranje Pampersa sam otisla do Kalkute, nasla Tajlandsku verziju Pampersa i vozom se doklackala do sela gde je Pampers cekao da se rodi moja beba. Odmah po rodjenju sam mu stavljala Tajlandske pelene na sve cudjenje drugih zena i njihove rodbine koji su provirivali u moju bolnicku sobu zaintrigirani "belom zenom"...pitali su me sta je to, te kako se koristi i nisu cudu mogli da se nacude da se bacaju....."kakva steta govorili su...." i klatili glavama levo-desno sto je neka vrsta negodovanja i pomirenja sa sudbinom u isto vreme.
            No problemi su nastali kada smo dosli kuci. Naime Indijsko selo nema resen problem odnosa djubriva te se djubre baca u udaljeni cosak baste gde ga neko (uglavmnom bastovan) spaljuje na svaka 2, 3 dana. Tako su Pampersi cucali na gomilama kore od hlebnog drveta, ostataka pirinca i manga, przili se na suncu, na opstu radost okolnih pasa lutalica koji su konacno nasli nesto za ishranu na mom inace vegetarijanskom djubrivu. Tako je celo dvoriste bilo ispunjeno komadima pelena i psima koji su rezali jedni na druge svadjajuci se oko punih pelena moga sina (ljubi ga majka). Konacno je stigao i bastovan, ali avaj, neunistivi pampers nije goreo, zapalio bi se neki plavi plamicak sekund-dva i onda bi prestao, pa smo na kraju kopali rupe i sahranjivali pune pelene.....
               Spas je kao i uvek donela mama  kada je dosla da vidi unuce i donela Svedske pelene i tetra.......NASE pelene i pokazala mi kako se stavljaju na NAS nacin....ali ja eto nikad nisam bila veliki podbornik NASEG, nego neki svojeglavi mix belosvetskih uticaja, te sam krenula da pretrazujem i istrazujem platnene pelene.......i tako sam nasla  nacine na koji se savijaju radi boljeg upijanja, pa nacini savijanja za noc,pa za dan, pa za malo dete, pa za veliko, i dosla sam do gomile informacija kojae su me ubedile da nikada i ne koristim nista drugo sem pamuka na svom detetu. I zaista, on nikada nije imao ojede, bakterijske infekcije i slicno, a poceo je da koristi nosu sa godinu ipo dana. Vratili smo se za Beograd kada je Daru bilo 9 meseci i bili smo jedini u nasem okruzenju sa platnenim pelenama. Kao i u Indiji ni ovde ljudi nisu mogli cudom da se nacude......stvarno smo cudni, zasto koristimo platnene pelene, kako samo ja to stizem da peglam i perem, a na kraju cak i komplimenti "svaka cast" i "alal vera" .........pa eto, posle silnih pitanja okoline resila sam da ovde napisem kako smo mi to radili sa nadom da ce biti korisno nekom drugom, i da ce sve vise majki koristiti pamuk jer savijanje platnenih pelena je umetnost koja izumire.....to je cin ljubavi prema svome detetu i ne iziskuje frustraciju i energiju kako se to veruje..........verujte na rec!!!! A da i ne govorimo o tolikoj deci sa eserihijom, ojedima, o ustedi novca, ocuvanju prirode, i tome da pelene ostaju i za drugo dete kao i da imaju milion drugih upotreba..........Mi smo koristili iskljucivo tetra, pa samo o njima i pisem.....

A evo kako sam naucila da ih savijam:

ovo je najdenostavniji nacin, samo sto sam umesto snappija koristila zihernadle za bebe :)



Ovo smo koristili za noc:




A kada sam se vec uhodala presli smo na moj omiljeni origami nacin za dan jer pruza moc upijanja bas tamo gde je potrebno :



preko ovako savijenih pelena idu nepromocive gacice koje izgledaju manje-vise ovako:





a kod nas se mogu nabaviti koliko ja znam samo ovde  http://www.pelene.platnene.com/pelene-porudzbenica.aspx  ali ih nisam nikad probala tako da ne tvrdim nista o kvalitetu usluge...........

I sada jos ostaje nacin odrzavanja: peru se sa ostalim belim vesom na 60 ili 90 stepeni BEZ OMEKSIVACA povremeno se stavi malo sirceta u masinu, u deo za omeksivac da spere naslage sapuna. Pelene koje su samo upiskene ja sam stavljala zajedno sa belim prljavim vesom, a one koje su bile ukakane bih prvo istusirala u kadi, pa potom stavila u koficu sa vodom pored kade, i prala sam ves svaki drugi dan i NIKAD IH NISAM PEGLALA, a sad ako imate vremena, ili mislite da je tako bolje, sto da ne :) Opet mama nije mogla da veruje da ih ne peglam, ali ja kapiram da se na tolikoj temperaturi dezinfikuju, a i beba se nije nikada zalila .......i to je sve!!! Mnogi su me pitali da li me nije mrzelo da perem i susim, ali eto nije, pa moram samo da prosetam od korpe do masine, pa do resetke, a oni moraju do kante, do kontejnera, pa do radnje, pa nazad :-p i pritom misle da se ja maltretiram :):):)

Srecno u koriscenju platnenih pelena!!! ostavite vase komentare i iskustva, i pitanja ukoliko ih imate....a za kraj evo kako je to izgledalo kod nas:


среда, 22. децембар 2010.

poceci

jedan od prvih dzempera radionice 100 cuda


kreatura jez

uvod u cudesa


Ne zelim da menjam ovaj svet, zelim da pobegnem iz njega. Iz sakupljacko-konzumistickog mentaliteta, iz previse informacija, iz povrsnih odnosa... Mislim da deci ne trebaju stotine igracaka, knjiga, garderobe, pomagala, mislim da meni ne treba vise kvadratnih metara, kozmetike, megabita, radnih sati. Zelim da pojednostavim jer znam da moje dete uci kroz mene. Ako ja ponavljam da ne znam da pevam, nece ni ono pevati, ako ne crtam, nece ni ono crtati, ako ga okruzim plastikom I hemijom, njegov svet ce biti vestacka tvorevina. Zelim da pojednostavim, da se vratim kuci, sebi, svome detetu, da pravim igracke I garderobu za nasu decu……od recikliranih prirodnih materijala, svaka za sebe, svaki komad unikat, jer svako je dete posebno I neponovljivo. 

Svaka moja lutka se vodi Waldorf filozofijom da sto je igracka jednostavnija, to dete vise koristi sopstvenu mastu I razvija imaginaciju. Svako cebence je inspirisano Montessori metodom gde se deci razvijaju cula I motorika kada dolaze u kontakt sa razlicitim teksturama, te su stoga cebenca puna dugmica, satena, pamuka, I vune. Recikliramo, prepravljamo, volimo, dojimo, kreiramo, mesimo, pravimo sto cuda!!!! Dobrodosli!